Kornati, isole koronate, krunski otoci zapravo možda bi ih trebalo zvati krunski dragulji, samo nema više ni krune, ni dragulja, ali Kornati još uvijek prkose; vremenu, ljudima, ovcama, stoje onako goli, uronjeni u plavetnilo i privlače baš tom svojom golotinjom, jer iako na prvi pogled prazni, nepristupačni, osvajaju vas jedinstvenim šarmom. I jednom kada stupite u kontakt s njima, počnete osjećati onu iskonsku snagu prirode, i njenih sila koje su pravi vladari svijeta.

Miljenko
Prvi susret s Kornatima bio je davno, prije mnogo godina, ali ono što će mi zauvijek ostati urezano, ugravirano u sjećanje su kontrast bijeline otoka, koji se čine grubi i nepristupačni, te mekoća i modrina mora koje ih okružuje. Sjećam se i zvjezdanog neba iznad Kornata. Pogleda na zvjezdano nebo i šum mora koji te cijelog ispuni, jer tu je početak i kraj, zjvezdano nebo iznad mene i.......da citiramo pjesnika Kanta.
I tako godinama sam se vraćala na Kornate, kao posjetitelj, turist, ronilac, jedriličar.
No u ovoj priči treba spomenuti Miljenka s Murtera, koji zapravo dolazi s kontinenta ali se još kao dječak zaljubio u ove nedodirljive i neodoljive otoke, te ih je tijekom dugo ronilačkog staža, od preko 40 godina, istražio, no i dan danas kako sam kaže uvijek otkrije nešto novo i uzbudljivo.
Roniti sam počeo tamo negdje 57 ili 58, prisjeća se Miljenko, i to s bocom od sedam litara, te Royal Mistral jednostepenim regulatorom, to je sve stajalo na meni šlampavo, jer sam bil klinac, ali želja za ronjenjem je bila strašna, prava strast. I onda sam naučil roniti uz jednog Nijemca iz Stuttgarta. U početku pojma nisao imao o ničemu, niti što je dekompresijska bolest, pijanstvo ili trovanje kisikom, ali sam imao veliku sreća što sam se nešto malo razumio u benzinske motore, te kako sam upoznao grupu ronilaca koji su se bavili vađenjem spužvi, i njima je stalno trebalo popravljati njihov kompresor na benzinski motor, i ja sam im to radio. I tako malo po malo stekao sam njihovo prijateljstvo i mogućnost da s njima ronim. Na žalost, godine čine svoje, svi su oni ostarili i više ne rone. Sjećam se da mi je u to vrijeme uvijek bilo zima, jer smo ronili u nekakvim siromašnim, lošim odijelima. Imali smo samo odijelo, boce, Royal, olova, te masku i peraje. Nakon Royala koji je bio dugo u uporabi kupio sam Aquilon i to onaj s ugraviranim Cousteauovim likom. Bio sam među prvima koji su imali nešto nalik današnjim kompjuterima. Radilo se o traci koji si tijekom ronjenja vrtio i očitavao parametere, to danas izgleda pomalo smiješno, no tada je to bio vrhunac razvoja opreme. Morao si na ronjenja nositi i vuru, no sam Bog zna kak smo preživili, dobro, pazilo se da se sporo izranja i obično bi na tri metra ostali tako dugo dok ne bismo posisali cijelu bocu. No ipak je tu bilo i sreće.
I tako sam tijekom godina skupio izvanredno mnogo zarona, na sreću bez ikakvih udesa.

Lokacije
U Kornatima se oduvijek ribarilo, lovilo, bacalo vrše, a čim se počelo razvijati autonomno ronjenje počelo se i roniti. Već je u početku bilo jasno da se radi o posebnom području, pa se vrlo rano javila ideja da se podmorje zaštiti. U početku su postojale A,B,C i D zone, pa se jedne godine smjelo roniti i ribariti u jedmoj, slijedeće u drugoj zoni., itd. Na taj način se flora i fauna stigla obnavljati. Sjeća se da je tada kontrola bila prilično dobra. U Kornatima je patrolirala policija s glasovitim brodom M25 čiji je zapovjednik bio Romano Čikarela, i njega se još svi stariji ovdje sjećaju. Ribe je bilo izuzetno mnogo, kirnji u izobilju, a danas je to svedeno na jednu ili dvije pozicije gdje uvijek viđam kirnje. Ronioce će privući i priče o arheološkim lokalitetima. Kada sam prije mnogo godina prijavio prvi lokalitet ismijali su me da se radi o Podravkinim konzervama, ali se kasnije ispostavilo da se radi o pravom blagu iz morskih dubina, pa čak i o jedinstvenim nalazima na Jadranu i šire.
Isto tako u Kornatima ima dosta olupina počevši tamo od Antike pa do zadnjeg brodoloma za koji znam a radi se o albanskom brodu koji se potopio na punti Opata. Bilo je tu utopljenih mornara, a jedna od njih je isplutao kilometar dalje blizu obale Stinice na Kornatu, pa su tako domaći nazvali to mjesto Albanež, iliti kod Albanca, a na mjestu gdje je pronađen postavili su i malu spomen ploču.
Inače ono po čemu su Kornati najpoznatiji su klifovi; podmorski zidovi, koji se najčešće obrušavaju već od same površine ili 2-3 metra dubine do dna koje nerijetko završava na dubinama koje daleko premašuju onu dozvoljenu sportskim roniocima. Kornati su poznati i po predivnim crvenim, ljubičastim i žutim gorgonijama, koje na nekim mjestima čine cijela polja, ima tu i crvenih koralja, spilja, a još se uvijek znaju vidjeti i velike ribe, kao što su škrpina, ugor, mačke, veliki rakovi, te mnoštvo male plave ribe, te drugih pripadnika flore i faune. Sve to zidove na Kornatima čini jedinstvenim na svijetu, uz odličnu vidljivosost koja je često i preko 60 metara u vertikalnom smjeru, tako da ih mogu usporediti s bilo kojim odredištem na svijetu i reći da su Kornati jedni, predivni i neponovljivi.
U Kornatima ima bezbroj predivnih lokacija, tako da je teško nabrojiti samo neke.

KORNATI

Lokacija 1:  Sestrica
Dubina: 3-45 metara
Težina: početnici do napredni
Zanimljivosti: plič ćete prepoznati po svjetioniku. Teren pada stepenasto. Vrlo je lijep za ronjenje zbog odlične vidljivosti te bogate morske flore i faune. Najljepše je roniti oko podneva kada se sunčeve zrake stapaju s bistrinom mora stvarajući harmoniju živih boja od žutih polipa žarnjaka, preko crvenih spužvi i jastoga, do mrkih boja alga.

Lokacija 2: otočić Mrtovac
Dubina: 0-90 metara
Težina: napredne kategorije
Zanimljivosti: Mrtovac je trokutasti škojić smješten s vanjske strane Levrnake. S vanjske strane se nalazi okomiti zid koji se obrušava od površine do 90 metara u dubinu. Zid je prepun ruba, škrapa i poluspilja, u kojim ćete uz škrpinu ili ugora pronaći i pokoju kirnju.

Lokacija 3: otok Borovik
Dubina: 5 do 70 metara
Težina: početnici do napredni
Zanimljivosti: s zapadne strane otoka nalazi se predivan podmorski zid obrastao gorgonijama, spužvama, koraljima i mahovnjacima. Osim manjih vrsta riba kao što su špar, pic ili salpe, česte su kavale, arbuni, a viđaju se i gofovi, koji se brzinom munje pojavljuju iz okolnog plavetnila u lovu na manju ribu, te istom brzinom nestaju.

Lokacija 4: otočić Balun
Dubina: 0-60 metara
Težina: napredne kategorije
Zanimljivosti: Balun je malen škojić ispred Mane. Za ronjenje je vrlo lijep vanjski zid koji se od površine obrušava prema dubini. Kao i na ostalim otocima u Kornatskom arhipelagu u gornjem dijelu obitavaju jata sitne plave ribe, a u donjem dijelu je zid obrastao spužvama, gorgonijama, te raznim vrstama koralja.
Otočić je zanimljiv i zbog pravilnih kamenih struktura u obliku prvaokutnika koje se mogu vidjeti u gornjem dijelu.

Lokacija 5: otok  Mana
Dubina: 3-70 metara
Težina: početnici do napredni
Zanimljivosti: najljepši dio za ronjenje je zid na jugozapadnoj strani otoka. Dubina okomito pada do sedamdesetak metara. Za ronjenje su podesne i desna i lijeva strana, no ako krenete u lijevo, nakon stopedeset metara naići ćete do “dimnjaka“, čiji se donji ulaz nalazi na 30 metara dubine, a gornji ulaz ili izlaz na 16 metara.
Brojna su jata crneja, salpi, te su brojne razne vrste bentoskih riba.
Mnogi ronioci smatraju Manu najljepšom lokacijom za ronjenje u Kornatima, no o ukusima ne treba raspravljati.

Lokacija 6: otočić Rašip Mali, sjeverna punta
Dubina: 0-60 metara
Težina: napredne kategorije
Zanimljivosti: zid pada od površine do 10 metara, gdje se nalazi uzak plato, nakon čega se teren obrušava do 60 metara.
Vidljivost je spektakularna; preko 50 metara u vertikalnom smjeru. Vrlo bogata morska flora i fauna. Standardno dobro i lijepo ronjenje, ali uvijek ćete pronaći neko iznenađenje. Ponekad je to veliki ugor koji izviri iz rupe, ili hlap. Divni zaroni.

Lokacija 7: otočić Rašip Veli, istočna punta
Dubina: 0-60 metara
Težina: napredne kategorije
Zanimljivosti: zid koji se pruža s vanjske strane je zapravo nastavak zid Rašipa Malog. Uživat ćete u pogledu na crvene gorgonije, te mnoštvu riba koje plivaju oko vas u kristalno modrom moru. U gornjem dijelu zida roni se u jatima sitne plave ribe, a kako je vidljivost odlična užitak je potpun. Isto standardno lijepo ronjenje.

Lokacija 8: otok Piškera
Dubina: 3-60 metara
Težina: sve kategorije
Zanimljivosti: Piškera je mjesto dje se može doživjeti pravi ugođaj ronjenja na Kornatima. Već na par metar obitavaju stotine i stotine saraga, špareva i druge sitne ribe, a na većim dubinama se nalaze predivne gorgonije, rakovi, te veća riba. Odlična pozicija za prvi zaron na Kornatima, iako se tu uvijek rado vraćam i ponovno ronim.

Lokacija 9: otočić Vela Panitula
Dubina: 3-50 metara
Težina: početnici do napredni
Zanimljivosti: odmah s dubine od 3 metra pada zid do pedesetak metara. Zid se prostire između Male i Vele Panitule. Prekriven je gorgonijama. Na plićem dijelu plivate u jatima raznih riba. Ponovno vrlo lijepo ronjenje.

Lokacija 10: otočić Mala Panitula
Dubina: 3-50 metara
Težina: početnici do napredni
Zanimljivosti: odmah s dubine od 3 metra pada zid do pedesetak metara. Zid se prostire između Male i Vele Panitule. Prekriven je gorgonijama. Na plićem dijelu plivate u jatima raznih riba.

Lokacija 11: otok Oključ, zapadna strana
Dubina: 0-50 metara
Težina: napredni
Zanimljivosti: prekrasan zid prepun boja koji se s površine obrušava prema dnu. Kao i drugjde na Kornatima vidljivost je odlična, riblji svijet prebogat, a gorgonije velike i lijepe.

Lokacija 12: otočić Samograd
Dubina: 0-50 metara
Težina: napredni
Zanimljivosti: prekrasan zid koji se s površine obrušava do 50 metara dubine. Jata riba, gorgonije, spužve, igra svih mogućih boja sigurno će vas ostaviti bez daha. Vidljivost je odlična.

Naravno ovo je izbor od 12 od možda pedeset ili više lokacija za ronjenje, jer praktički gdje god na Kornatima uđete u podmorje, ono će vas očarati. Kornati se iz sezone u sezonu mijenjaju. Recimo ove godine ima nešto više rakova, te je vidljivo da populacija hobotnica opada, i to daje rakovima šansu da dosegnu svoj maksimum, a nakon toga će populacija rakova poćeti opadati, ali će populacija hobotnica rasti.
Nedavno smo napravili i jedan mali film o Kornatima, čija je namjena da bude turistički vodič za ronioce, te smo tu snimili svo bogatstvo podmorja, od onih stvari koje svi ronioci vide i znaju prepoznati kao što su gorgonije ili velike ribe, pa do fantastičnih puževa, mahovnjaka ili spužvi, koje običnom promatraču promaknu. Isto tako primetio sam da se tu pojavila i vladika (Thallasoma pavo op.a.), riba koja očito dolazi iz tropskih mora.
Inače svaki od nas koji vodimo na ronjenja ima neko svoju malu tajnu, neki tajni brak na kojem ćete uvijek moći vidjeti određenu vrstu. I to je dobro.
Velika je inače nesreća podvodni lov puškom, jer danas kada je očito da ima sve manje ribe, puška čini dosta veliku štetu. Tako da smatram da bi se u Nacionalnom parku trebao zabraniti svaki vid lova i ribolova, barem na rok od nekoliko godina, dok se populacija malo ne počne oporavljati. Tako da možda ne bi bilo loše kada bi Uprava parka organizirala jedan zajednički sastanak sa svim klubovima i centrima kako bi se učinkovitije rješavali problemi na terenu.

I na kraju
Uz ronjenje su uvijek vežu nekakve male mistike i oko toga se uvijek ispredu razne priče, pa tako i dan danas ljudi svašta pričaju o roniocima, ako ništa drugo da su ronioci nešto izvadili ili pronašli nekog blago. No pravo blago je onaj osjećaj slobode te doživljaj jedinstvene ljepote podmorja u Kornatima, završava Miljenko svoju priču.
Pa što dodati; uživajte u Kornatima i čuvajte podmorje jer ono predstavlja pravo blago.