Brijunsko otočje

Postoji jedna legenda koja objašnjava ljepotu Brijuna: stvoritelj je dio Zemlje naumio oblikovati prema slici Raja. Tako je nastala Istra, nalik vrtu obraslom predivnim drvećem i prostranim livadama, koji oplakuje plavo more i poziva ljude sretnom životu. No ljubomorni vrag uništio je njegovo djelo razrezavši vreću u kojoj je anđeo nosio ostatke neiskorištenog kamenja, te se tisuće kamenih stijena prosulo po istarskoj zemlji, zemlji kontrasta, u isto vrijeme pitomoj i surovoj, plodnoj i škrtoj, sunčanoj i oblačnoj. Rastuženi anđeli su prikupili djeliće Raja preostale među rasutim kamenjem i zaštitili ih morskim valovima. Tako su nastali Brijuni.

Brijunski arhipelag ima u svojem sastavu 14 otoka i otočića. Zovu ih i zelenim draguljima. Brijuni su oduvijek bili prestižna turistička lokacija, gdje osim prelijepe prirode, možete uživati u golfu, životinjama iz safari parka koje su tu ostale kao ostavština Josipa Broza, te brojni kulturni spomenici. Otočje je bilo naseljeno još u prapovijesti, pa su onda tu boravili rimljani, o čemu svjedoče ostaci vila i hramova, nakon toga nalazimo ostatke Bizanta, tragove gota, glagoljaša, mletaka, francuza, austrijanaca. Svatko je tu ostavio svoj trag i doprinos.

1983. Brijuni su proglašeni Nacionalnim parkom, te je od tada na snazi Pravilnik o unutarnjem redu kojim se reguliraju sve aktivnosti, a time i ronjenje. 2000. godine je u Narodnim novinama izašao novi Pravilnik o unutarnjem redu u Nacionalnom parku Brijuni, kojime je predviđeno obavljanje ronilačkih aktivnosti na području parka, a 2001. Nacionalni park je donio program za ronilačko posjećivanje, koji se počeo provoditi od listopada iste godine.

Rt Peneda i sv. Jerolim

Stižemo na Veliki Brijun. Perojka pristaje. Gliser je već tu, čeka da se ukrcamo. Prekrcavamo stvari, te krećemo put rta Peneda, prve pozicije na kojoj ćemo zaroniti. Rt se nalazi s jugozapadne strane otoka. Sidrimo ispred samog rta, na dubini od 5 metara. Skačemo u more. Na prvi pogled podvodni krajolik se ne razlikuje mnogo od uobičajene slike za pulski akvatorij. Stjenovit teren koji blago pada prema 15-20 metara. Rupe, udubine, procjepi, malene spilje. Sve je bogato obraslo algama, koraljima, mahovnjacima. No kad malo bolje pogledam nešto je ipak drugačije. Nalazimo se na 7 metara dubine, a na kamenu ispred mene ljenčari škrpina, i to ne neka mala od 10 deka, već pravi komad od barem kilu i po. Slikamo je dok se ona pravi da nas ne primjećuje. Plivamo dalje. Tyson me uzbuđeno zove. Rukom pokazuje u rupu. A iz rupe viri glava ugora, radoznalo nas promatra, malo se uvlači u rupu, pa malo opet izviruje. Spuštamo se do deset metara. Oko nas plivaju jata salpi i crneja. Na stijeni nalazimo sidro, dugačko je otprilike metar, te je potpuno obraslo mahovnjacima i algama. Ispred sidra lijeno zijeva škrpina. Poprilično je velika, i uopće ne obraća pažnju na uljeze koji su se pojavili. Mirno leži na dnu, dok se Tyson namješta kako bi je što bolje uhvatio. Nemilosrdno je u nju upereno 100 wata svjetlosti, objektiv fotoaparata je ni pola metra od njezinih usta, no ona je i dalje nepomična, kao kamen. Još dvije fotke, mašemo našoj škrpini, i lagano plivamo dalje. Ispred na, desetak metara dalje, nalazi se sidreni konop glisera. Dolazimo do njega te izranjamo. Ej čovječe, koliko tu ima riba, prvi je komentar. A ona škrpina, pravila se da ne postojimo, a samo što je nismo dirali po repu. Skidamo opremu, te krećemo prema otočiću sv. Jerolim, gdje ćemo napraviti drugi zaron. Otok je tek nedavno uključen u sastav Nacionalnog parka. Kako sam tamo već ronila, zanimalo me je kakove će biti promjene.

Jerolim se nalazi s jugozapadne strane Velikog Brijuna. Tijekom ljetnih mjeseci je omiljeno kupalište mještana iz Pule, Fažane i Vodnjana, te njihovih gostiju. Otok je prekriven zelenilom, ima lijepo uređene šljunčane plaže, te dobro uređeno pristanište. Osim galebova, na otoku obitavaju i paunovi. Za ronjenje je najzanimljivija jugo zapadna i zapadna strana. Stižemo do mjesta na zapadnoj strani gdje ćemo se usidriti. Provjeravamo količinu zraka u bocama, te skačemo u more. Na prvi pogled odmah uočavamo da je tu vidljivost nešto bolja nego je bila na rtu Peneda. Plivamo po dubini od desetak metara u smjeru zapada. Nakon stotinjak metara stigli smo do velike stijene, zapravo kamena, visokog oko metar, a širokog koji šest metara. Dubina je 22 metra. S donje strane je kamen šupalj. Osvjetljavam lampom, i imam što vidjeti, jato vrana, se uguralo u stijenu, te nas bojažljivo promatraju. Bljeskanje blica ih uznemiruje. Na kamen se nastavlja zid koji se proteže u dužinu dvjestotinjak metara u smjeru južne otoka, te se postepeno diže do 15 metara dubine. Zid je pun rupa, šupljina, te raznih udubina, u kojima se skrivaju fratri, vrane, a vidjeli smo i nekoliko hlapova. Dno je bogato obraslo spužvama, kamenim koraljima, te mahovnjacima. Polagano se dižemo prema plićem dijelu, po kojem se vraćamo do glisera. Od zadnjeg ronjenja, ne uočavam neku veću promjenu. Izlazimo iz vode, te se zadovoljni vraćamo put Fažane.

Brijuni su svakako područje koje treba posjetiti, i gdje možete uživati i u drugim ljepotama, a ne samo onima koje pruža ronjenje.